Nedavno je interes za Jupiter i njegovu emblematičnu Veliku crvenu pjegu ponovno oživio.
Ovaj impresivni fenomen, koji se ističe kao jedan od najupečatljivijih objekata u Sunčevom sustavu, znanstvenike je iznenađivao desetljećima, osobito zbog svoje značajne kontrakcije. Ali, što stoji iza ovog smanjenja njegove veličine?
Velika crvena pjega je ogromna anticiklonalna oluja smještena na južnoj hemisferi Jupitera, poznata po svojoj intenzivnoj crvenoj boji i golemim dimenzijama. Na vrhuncu, ova oluja bila je toliko velika da bi mogla primiti nekoliko planeta veličine Zemlje, s vjetrovima koji dosežu brzine do 680 km/h u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.
Međutim, od svog prvog opažanja 1831. godine, postupno se smanjuje, a najnovija mjerenja sugeriraju da je njezina trenutačna veličina samo trećina one iz prošlosti.
Preporučujem da pročitate: Utjecaj planeta na naše živote
Sada je nova studija koju vodi tim istraživača donijela ključne informacije o ovom fenomenu. Ključ se čini ležati u interakciji Velike crvene pjege s manjim olujama.
Prema istraživaču Calebu Keaveneyju s Yale Sveučilišta, najveća oluja se hrani tim manjim olujama; bez njih, njezina sposobnost da održava svoju ogromnu veličinu je ugrožena.
Znanstvenici su koristili numeričke simulacije kako bi pokazali da spajanje ovih oluja može izravno utjecati na dimenzije Velike crvene pjege.
Povijesno gledano, krajem 19. stoljeća Velika crvena pjega širila se do 39.000 kilometara.
Nasuprot tome, njezina trenutačna veličina iznosi približno 14.000 kilometara. Iako je i dalje dovoljno velika da primi Zemlju, njezino smanjenje je značajno i bez presedana.
Jedan od najvećih izazova u proučavanju ovog fenomena jest priroda samog Jupitera, čiji su atmosferski uvjeti drastično različiti od onih na Zemlji.
Ipak, istraživači su primijenili principe dinamike fluida koji se odnose na plinove u Zemljinoj atmosferi kako bi modelirali ponašanje jupiterove atmosfere.
Kroz ovaj pristup otkrili su da mlazni tokovi na Zemlji mogu dovesti do sustava visokog tlaka nazvanih toplinskim kupolama, koje mogu utjecati na klimatske pojave poput toplinskih valova i suša.
Studija također sugerira da dugovječnost ovih kupola može biti povezana s interakcijom anticiklona i drugih oluja.
Primjenjujući ove koncepte na Jupiter, tim je otkrio da manje oluje koje se susreću s Velikom crvenom pjegom mogu održavati njezinu veličinu ili čak rasti, što zauzvrat pomaže stabilizirati Veliku pjegu.
Međutim, nalazi također vode do neizbježnog zaključka: nema moguće intervencije koja bi spasila Veliku crvenu pjegu od njezina neumoljivog smanjenja.
Istraživači naglašavaju da, iako je njezin nestanak neizbježan, proučavanje ovog fenomena pruža vrijedne lekcije o atmosferskoj dinamici koje bi se mogle primijeniti i na naš vlastiti planet.
Pretplatite se na besplatni tjedni horoskop
Bik Blizanci Djevica Jarac Lav Ovan Rak Ribe Škorpion Strijelac Vaga Vodenjak