Tibet, poznat kao „krov svijeta“, ističe se svojom impresivnom prosječnom visinom koja prelazi 4.500 metara.
Ovaj planinski kraj nije poznat samo po svojoj prirodnoj ljepoti i bogatoj kulturi, već također predstavlja značajne izazove za komercijalnu avijaciju.
Zrakoplovne tvrtke uspostavile su praksu sustavnog izbjegavanja preleta Tibeta, ne samo zbog njegove visine, već i zbog povezanih rizika koji utječu na sigurnost letova.
Izazovi s tlakom u kabini i visinom
Jedan od glavnih problema s kojima se zrakoplovne tvrtke suočavaju pri razmatranju letova iznad Tibeta je tlak u kabini.
Prema
Interesting Engineering, iako su zrakoplovi dizajnirani da održavaju sigurno i ugodno okruženje, bilo kakav kvar u tlaku mogao bi prisiliti posadu na brzo spuštanje na visinu gdje je kisik dostatan za disanje.
U Tibetu to postaje izazov jer prosječna visina regije (blizu 4.900 metara) premašuje preporučenu sigurnosnu visinu za sigurno evakuiranje.
Osim toga, planinski teren otežava pronalazak prikladnih mjesta za hitno slijetanje.
Nicolás Larenas, stručnjak za avijaciju, ističe da „u većem dijelu tibetanske regije visina znatno premašuje tu minimalnu visinu za hitne slučajeve/sigurnost“, što dodatno komplicira zračne operacije.
Performanse motora na velikim visinama
Performanse mlaznih motora također su pogođene visinom. Što je veća visina, zrak je rjeđi i razina kisika niža, što utječe na učinkovitost motora.
„Mlazni motori trebaju kisik za sagorijevanje goriva i stvaranje potiska“, objašnjava medij, naglašavajući poteškoće rada u uvjetima rijetkog zraka. To rezultira smanjenom sposobnošću zrakoplova da učinkovito i sigurno operiraju u Tibetu.
Vremenski uvjeti i zračne regulative
Vremenski uvjeti u Tibetu su poznati po svojoj nepredvidivosti, s naglim olujama i jakim turbulencijama koje predstavljaju dodatni rizik za letove.
Piloti se mogu suočiti s poteškoćama u održavanju stabilnosti zrakoplova, što dodatno otežava avijaciju u ovom području.
Osim toga, tibetski zračni prostor podliježe strogim međunarodnim i nacionalnim propisima.
Ti propisi ne samo da ograničavaju dostupne rute za zrakoplovne tvrtke, već zahtijevaju i posebnu opremu te obuku pilota koji lete u ovim zahtjevnim uvjetima.
Air Horizont navodi da, iako većina putničkih zrakoplova može letjeti na visinama iznad 5.000 metara, hitni slučajevi u Tibetu su problematični jer je svaka sigurnosna visina niža od visine regije.
Zaključno, letjeti iznad Tibeta znači suočiti se s nizom izazova zbog kojih je poželjnije izbjegavati ovu regiju.
Od potrebe za odgovarajućim tlakom u kabini i nedostatka mjesta za hitna slijetanja, do poteškoća u radu motora i nepovoljnih vremenskih uvjeta, svaki faktor doprinosi odluci zrakoplovnih tvrtki da zaobiđu Tibet umjesto da ga prelete izravno.